Arnika /Gorska moravka

Arnica montana

Botanički opis

Arnika (obitelj Asteraceae) je višegodišnji zeljasti grm koji naraste 20 do 60 cm uvis. Listovi su prizemni i zbijeni u rozetu. Žuti cvjetovi javljaju se između svibnja i kolo­voza.

Upotrebljivi dijelovi i sastojci

U medicini se upotrebljavaju sušeni cvjet­ni grmovi. Farmako1oški važni sastojci su seskviterpenski laktoni, flavonoidi, kuma­rini, derivati kavene kiseline i eterično ulje.

Znanstveno potvrđene primjene

Preporučuje se vanjska primjena arnike pri zatvorenim ozljedama, bolovima u mišićima i zglobovima, pri upalama sluznice u području usta i ždrijeIa te u slučaju kožhih upala i uboda insekata.

Primjena u pučkoj medicini

Pri krvarenjima iz maternice, upalama srčanog mišića, arteriosklerozi, angini pek­toris i pri unutarnjim ozljedama.

Oblici i doziranje:

Primjenjuju se gotovi lijekovi poput masti ili gelova, uljnih ekstrakata ili razrijeđene tinkture za ispiranje usta, obloge ili za utrlijavanje. Tinktura bi se trebala razrijediti vo­dom u omjeru 1:10.

Spravljanje čaja: 2 čajne ž1ičice cvjetova preliti s 1,5 dl vrele vode, ostaviti da odstoji 10 minuta i ohlađeno upotrebljavati više puta na dan za obloge.

U homeopatiji arnika je važan lijek za za­cjeljivanje rana. Proizvodi se od sušenog korijena biljke, a homeopatska mast od svježe biljke u cvatu.

Ograničenja u primjeni

Pripravci od cvjetova arnike ne smiju se upotrebljavati iznutra! Osim toga ne bi se smjeli koristiti u s1učaju alergije na glavočdike (npr. kamilicu i mas1ačak) ni nanosi­ti dulje vrijeme na otvorene rane.

Nuspojave

Cvjetovi arnike razmjerno često izazivaju alergije koje se očituju kao osip na koži praćen svrbežom. Nerazrijeđena tinktura ar­nike može i bez alergije izazvati ekceme. Pri unutarnjoj primjeni moguća su trovanja popraćena jakom iritacijom sluznice i uze­tošću srčanog mišića.